Uskoro će 11. juli, najtužniji dan u godini.
Tog dana započelo je neviđeno stradanje Bošnjaka u Srebrenici . Bol Srebrenice je nesaglediva , danas u njoj tišina progovara snažnije od bilo kojih riječi na ovome svijetu.
O Srebrenici treba čitati, učiti, razmišljati , posjećivati je i ne zaboravljati!
U nastavku pročitajte odlomak iz romana “Roman o Srebrenici ” autora Isnama Taljića. Roman je sjajni apel upućen pojedincu, čovjeku – ne zaboraviti ono što se zaboravljati ne smije , umjetničko svjedočenje protiv mržnje kojim se ističe da iskustvo genocida ne smije biti zaboravljeno.
Preporučujemo čitanje ovog romana ili bilo kojeg drugog djela čija je tema Srebrenica. Barem im toliko dugujemo !
” Ni ezana. Ni drugih horoza. Ni američkih bombardera. Gluho jutro sluti najveću nepravdu otkako je Bosne.
…
Ja, gladijator slobode u areni smrti, sa zakašnjenjem pozdravljam jutro koje donosi jedanaesti dan mjeseca jula, na pet godina prije nego što će isteći dvadeseto stoljeće poslije Isa- pejgambera, dvanaesti dan u mjesecu seferu hiljadu četirsto šesnaeste godine
Ave, Domavia Argentaria!
Adio, patria argenti!
Pozdravlja li te onaj koji mora umrijeti?
….
Srebrenica najviše sliči otvorenom kaburu.
Mejti čekaju na dženazu koje neće biti. Neće biti nikog ko će politi vodu po našem kaburu. Kabur neće biti zagrnut. Neće biti dženaze. Samo smrt. Samo mejti. Samo kabur. Sama Srebrenica. Nakraj svijeta. Srebrenica sama na Ovome svijetu.
Na očima čitavome svijetu.
Na njihove oči umire posljednja Srebrenica. “